Volela bih
Volela bih.
Volela bih mnogo toga.
Volela bih da imam volje.
Volje za životom. Volje za pokretom. Volje za promenom. Samo da imam volje. Volje za sve što bih volela. Volje za sve koje volim.
Volela bih da ustanem u rano jesenje jutro. Da izadjem na hladan i svež vazduh i da trčim. Dugo da trčim.
Volela bih da imam patike za trčanje.
Volela bih da šetam svakog dana ili svakog drugog.
Ali ne mrzovoljno da se izvlačim napolje iz kreveta već poletno. Entuzijastično.
Volela bih da svi strahovi, stresovi i brige nestanu.
Volela bih da odem pred zalazak sunca pored reke i preskačem vijaču.
Volela bih da imam opremu za trening.
Volela bih kada bih mogla da kupim sebi opremu za planinarenje.
Volela bih da planinarim.
Volela bih kada bih mogla putovati.
Putovati svakog meseca ili svakog drugog. Ili kada bih mogla sebi priuštiti mesec dana spojenog putovanja. Možda Maroko, Egipat, Tunis.
Volela bih da vidim Nepal.
Volela bih da vidim Indiju.
Volela bih da živim na Istoku.
Volela bih da vidim što je više moguće mesta ove naše plave planete.
Volela bih da letim avionom.
Ništa me ne obraduje kao kad vidim avion u letu.
Volela bih mnogo više da čitam.
Volela bih da mogu da kupim svaku knjigu koju poželim. I tako napravim svoju malu biblioteku.
Volela bih kada bih bila komunikativna. Pričljiva. Možda čak i brbljiva. Samo ne ovako stidljiva, nesigurna i oronula.
Volela bih da slobodno prilazim ljudima i da slobodno razgovaram sa njima.
Volela bih da se osećam slobodno i opušteno u svojoj koži.
Volela bih da volim sebe.
Volela bih kada bih radila.
Volela bih da zaradjujem za sebe.
Samo ne znam još uvek šta bih tačno radila.
Volela bih da moje srce mirno kuca.
Da se ne uzbudjuje preterano.
Volela bih da verujem.
Da verujem životu.
Da se ne plašim smrti.
Već bih volela da živim.
Kao smrt nikad neće doći.
Volela bih da mogu sebi da priuštim sve što poželim.
Bar dva puta mesečno manikir i pedikir. Jednom mesečno odlazak kod frizera. Jednom ili dva puta mesečno da odem i kupujem sebi garderobu. Jakne, pantalone, haljine, cipele, čizme. Razne tretmane i masaže.
Volela bih kada bih mogla da kupujem drugima poklone. Često. Slobodno. Bez gledanja cena i preračunavanja.
Volela bih kada bih mogla mami da kupim sve što zaslužuje.
Novu obuću.
Novu odeću.
Nov telefon. Fiksni. Mobilni.
Volela bih kada bih mogla da joj pomognem da renoviramo kuću.
Volela bih da uvek imam dovoljno novca da je izvedem na večeru.
Volela bih kada bih mogla da joj priuštim odlazak kod frizera bar jednom mesečno.
Fizikalne terapije.
Reiki tretman.
Volela bih kada bih mogla da joj platim stomatologa.
Volela bih kada bi Riki imao svoj krevet. Svoju pravu činiju za hranu i vodu. Volela bih kada bih mogla Rikija da vodim na tretmane. Na kupanje, šišanje, pedikir.
Volela bih kada bih mogla da ljudima kupujem novogodišnje čokoladice, torte, kolače.
Lampice.
Mirišljave svece.
Jelke.
Šalove.
Rukavice.
Sve ono što je u prazničnom duhu. Volela bih da mogu da priuštim to i sebi i ljudima oko sebe.
Volela bih da mogu da poklanjam putovanja drugima.
Volela bih da mogu sebi fotoaparat da kupim.
Volela bih da naučim da fotografišem.
Volela bih da budem slobodna i opuštena u ulozi modela.
Volela bih da imam novu posteljinu.
Toplo ćebe.
Topli čaj.
Volela bih da uvek imam hranu na stolu.
Volela bih da mogu uvek da jedem ono što mi se jede.
Volela bih da nikad ne gladujem.
Volela bih da mi uvek bude toplo.
Volela bih da niko nikada ne gladuje.
Volela bih da se niko nikada ne smrzava.
Volela bih kada bi svi imali sasvim dovoljno bar za sve svoje osnovne potrebe. A i malo više od toga.
Volela bih da mogu račune da plaćam na vreme.
Volela bih da vratim sve dugove.
Volela bih kada bih pronašla način da sve ovo ostvarim.
Volela bih.
Svašta bih očigledno volela.
Ali ne znam kako.
Ni odakle krenuti.
Znam samo da bez volje ništa neću postići.